Zakon o zaštiti potrošača


30. januar 2012. DRUŠTVO – Svakodnevna iskustva pokazuju da ni posle godinu dana sve odredbe Zakona o zaštiti potrošača nisu zaživele da još uvek ima neodgovornih trgovaca koji ne žele da postupe kako im se nalaže. ali, u sadejstvu sa organizacijama potrošača kupci su uspeli da reše probleme i ostvare svoja prava.

Ono što u velikoj meri i dalje muči potrošače i na šta nikako da se naviknu jeste što je promenjena uloga tržišne inspekcije. Novim zakonom ukinuta je uloga tržišnog inspektora kao arbitra u rešavanju pojedinačnih potrošačkih problema, Jedna od obaveznih novina koju ju je zakon doneo je obavezna garancija dve godine. Ukoliko se uređaj pokvari u prvih šest meseci , smatra se da je nedostatak postojao i kada je proizvod kupljen. Jedino što kupac treba da uradi je da vrati aparat trgovcu i zahteva popravku. Ako se ne postigne dogovor Udruženje potrošača nastupa kao posrednik u rešavanju problema, a ukoliko ni to ne pomogne predstoji sudsko rešavanje sporova.

Sve što se kupi putem Interneta, telefona, telešopa potrošač ima pravo da vrati u roku od dve nedelje i da dobije novac nazad. Ugovor može da se raskine bez navođenja razloga . To znači da svako vraća ono što je uzeo potrošač robu, a trgovac novac, ali potrošač snosi troškove transporta. Međutim, neophodno je da se što pre izradi strategija zaštite potrošača, koja bi trebalo jasno da postavi ciljeve politike zaštite potrošača, da definiše principe i pravila na osnovu kojih će se sprovoditi aktivnosti i postavi vremenske okvire za izvršenje.

Izvor: Televizija Smederevo