Humanost na delu


22. decembar 2012. DRUŠTVO – Sedeći pre 12 dana ispred televizora, u svojoj kući u Smederevu, Milija Barović je na Prvoj gledao prilog o teškoj studeni i oskudici četvoro Čačana. Tog dana bila je tačno godina kako je, zbog računa, isključena struja u sobičku Danijele Mićević (39) i njeno troje dece, Tamare (16), Bojana (13) i Nikole (8), čije se siromaštvo spustilo na poslednju tačku.

– Bilo mi je žao nejači, odmah sam odlučio da pomognem toj deci. Želim da žive u uslovima dostojnim čoveka, kao i moja unuka od osam meseci – kaže Barović za „Politiku”.

Nakon emitovanog priloga, od dopisnika Prve iz Čačka Gvozdena Nikolića, dobio je adresu na kojoj žive Mićevići i 14. decembra doneo čizme, jakne i garderobu za sve troje dece. Tada im je obećao da će od njihove potleuše sagraditi pristojnu kuću, a juče ujutro pred pragom Mićevića zaustavila su se tri kamiona iz Smedereva.

– Skrojili smo i dopremili krov, kao i materijal za potkrovlje koje ćemo pre toga podići. Dovezli smo i sanitarije i pločice za kupatilo, stiropor za oblaganje kuće. Računam da bi sve to moglo da se završi za dvadesetak dana, pa će za proleće ostati samo sređivanje fasade – veli darodavac.

Vlasnik i direktor smederevskog preduzeća ITG koje se bavi građevinom, Barović je odlučio da zidarske poslove na kući poveri majstorima iz Čačka, kako ne bi morao da brine o smeštaju svojih radnika. Deca su, u međuvremenu, privremeno smeštena u drugu kuću, o čemu se stara gradska uprava u Čačku, dok njihova ne bude završena. I „Elektrodistribucija” je odobrila priključak da bi zidari mogli da rade.

– Našoj novoj kući najviše će se obradovati Tamara, najzad će dobiti svoju sobu – rekla je sa suzama u očima Danijela Mićević, nudeći šljivovicom radnike na istovaru materijala.

Kućicu od tri odeljenja podigla je u čačanskom naselju Kulinovačko Polje, odmah pored roditeljske koja je izgorela u požaru 1988. godine. Danijela je i rođena na ovom mestu, i život je namestio da usta bude sve više a para sve manje. Deca su rano pala samo na njena leđa, a ona ostala bez posla najpre u „Gradskom zelenilu” pa u „Parking servisu”.

– Živimo od dečjeg dodatka i onoga što zaradim u nadnici, od marta do novembra. Najveća mi je sreća to što Tamara uči sve bolje – reče njena majka.

Barovićevo preduzeće, pored poslova u smederevskom kraju i na Zlatiboru, gradi i hotel u Beogradu. Ima i farmu sa 300 krava. Nekad je igrao odbojku za podgoričku Budućnost, a ne tako davno i njegova porodica osetila je nedaće života.

– Moji su poreklom iz Kline i juna 1999. roditelji su na traktorskoj prikolici izbegli ovamo, a kuća im je zapaljena. Morao sam da prodam stan i lokal u Beogradu da bih svoje najbliže iz Metohije skućio pored sebe.

Barović je odlučio da se nova kuća u Kulinovačkom Polju, donatorskim ugovorom, prenese na troje dece iz Čačka, Tamaru, Bojana i Nikolu Mićević.

Izvor: Politika