Od afere Janjušević–Kolesar do krađe identiteta


19. februar 2013. HRONIKA – Kakva je uloga poslovnog partnera koji je žrtvu prevare Jovana Nikolića prijavio u Agenciji za privredne registre kao direktora firmi „Tranšped logistik” i „Novolajn”, poznat je javnosti kao učesnik afere Janjušević–Kolesar, zatim kao osumnjičeni u utaji poreza preko Sejšela, ali i kao glavni posrednik u privatizaciji Cementare „Novi Popovac”.

Smederevac Jovan Nikolić (61), žrtva krađe identiteta, o čijem smo slučaju pisali u prethodnom broju, našao se u centru zamršenih višemilionskih poslova, u kojima se prepliću strani investitori, državna preduzeća i institucije, kao i osobe bliske delu nekadašnjeg državnog vrha, dok on, otpušteni bravar smederevskog „Želvoza”, jedva sastavlja kraj s krajem.

Podsetimo, Jovan Nikolić iz Smedereva otkrio je nedavno, kad mu je stigla presuda da plati kaznu od 10.000 dinara zbog carinskog prekršaja, da je neko napravio identičnu kopiju njegove lične karte i postavio ga za direktora dva preduzeća koja imaju višemilionske poslove u špediciji.

Agencija za privredne registre je uprkos priloženim dokazima odbila da ga izbriše iz registra, dok policija, kako stvari stoje, nije prstom mrdnula da otkrije ko stoji iza velike prevare i krađe identiteta.

Umesto da ispitaju kompletan slučaj, policajci su šetali žrtvu prevare iz Smedereva u Beograd i nazad, istovremeno mu savetujući da sam ide po sudovima i objašnjava da „on nije on”.

Prema podacima do kojih je došla „Politika”, središnje ime koje se pojavljuje u ovom slučaju jeste Miroljub Jakovljević iz Beograda.

Jakovljević je poznat široj javnosti kao učesnik afere „Kolesar–Janjušević”, zatim kao osumnjičeni u takozvanoj sejšelskoj aferi, za koju je poreska uprava svojevremeno tvrdila da je „najveća utaja poreza u Srbiji ikada”, ali i kao glavni posrednik u privatizaciji Cementare „Novi Popovac” švajcarskom „Holcimu”.

Upravo je taj Miroljub Jakovljević čovek koji je u Agenciji za privredne registre prijavio Jovana Nikolić kao direktora dva preduzeća. Jedno je „Tranšped logistik”, a drugo „Novolajn”. Za direktora „Tranšped logistika” Jakovljević je žrtvu prevare Jovana Nikolića upisao u APR-u 4. septembra 2012. godine, dok ga je za direktora firme „Novolajn” postavio 29. avgusta iste godine.

Pre tih postavljenja, upravo je Jakovljević bio upisan kao direktora ta dva preduzeća. Kao dokaz da je reč o „Jovanu Nikoliću iz Karađorđeve ulice u Smederevu” priložena je falsifikovana lična karta, u kojoj su identični podaci žrtve prevare, a jedino je promenjena fotografija.

Originalni i falsifikovani dokument objavili smo u prethodnom broju našeg lista.
Jovan Nikolić, žrtva prevare, upisan je u APR-u kao vlasnik 100 odsto kapitala preduzeća „Tranšped logistik”, dok se u vlasničkoj strukturi firme „Novolajn” navodi da su suvlasnici upravo njegov „Tranšped logistik” sa 90 odsto učešća i takođe njegov „Novolajn” sa 10 odsto kapitala.

Drugo ime koje se pojavljuje u slučaju jeste Božidar Bugarski. Bugarski se u prekršajnom postupku koji se vodio u Zrenjaninu protiv Jovana Nikolića i Dušana Bajatovića, direktora „Srbijagasa”, pojavio da iznese Nikolićevu odbranu. Taj postupak je okončan tako što je Jovan Nikolić osuđen na kaznu od 10.000 dinara jer je napravio carinski prekršaj pri uvozu pet monitora namenjenih skladištu gasa „Banatski dvor”.

Bugarski je široj javnosti poznat kao poslovni partner Jakovljevića koji je zajedno s njim bio osumnjičen u „sejšelskoj aferi”.

Kao direktor beogradske firme „Frog kompani” Božidar Bugarski se sumnjičio da je izbegavanjem plaćanja poreza oštetio državu. Obavio je, prema podacima do kojih je došla Uprava za sprečavanje pranja novca, tokom 2002. godine, čak 77 transakcija.

Reč je iznosima od 5,8 miliona evra, 500.000 švajcarskih franaka, 11.000 dolara i gotovo milion dinara. Zbog sumnje da je reč o pranju novca, Uprava za sprečavanje pranja novca uputila je krajem 2002. godine Republičkoj upravi javnih prihoda i Upravi za borbu protiv organizovanog kriminala dopise, kako bi, u delokrugu svojih nadležnosti, ispitali rad ove firme.

U toku 2003. godine vidljive su bile samo tri transakcije „Frog kompani”, u ukupnom iznosu od oko 70.000 evra.

No, vratimo se na Miroljuba Jakovljevića. Srpskoj javnosti njegovo ime postalo je poznatije pošto je Mlađan Dinkić, aktuelni ministar finansija, otkrio aferu Janjušević–Kolesar.

Tada se saznalo o brojnim finansijskim transakcijama koje je, u toku 2002. i 2003. godine, vršio nekadašnji savetnik srpskog premijera Zoran Janjušević. Kao jedan od klijenata kome je samo jednim nalogom s računa Janjuševićevog „Majron Sejlsa” uplaćeno preko 100.000 evra, pominje se upravo Jakovljević.

Brojni su bili tragovi o finansijskim varijantama vrlo uskog kruga ljudi koga su činili Zoran Janjušević, Nemanja Kolesar, Nebojša Mihić, Zoran Puletić i Miroljub Jakovljević.

Mediji su, tako, došli do podataka da je upravo ovaj poslednji, u vreme boravka nekadašnjeg šefa kabineta pokojnog premijera Đinđića, Nemanje Kolesara na mestu prvog čoveka Upravnog odbora cementare „Novi Popovac” postao najveći kupac robe ovog preduzeća. Tvrdilo se i da je dve godine za redom otkupljivao celokupno proizvodnju ove cementare.

Kasnije se povela istraga protiv Jakovljevića i Božidara Bugarskog, a sve zbog osnovane sumnje da su cement prodavali fiktivnim firmama i da su, izbegavanjem plaćanja poreza, ozbiljno oštetili državu.

Mediji su u to vreme došli do saznanja da je na dan ubistva premijera Srbije dr Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine, njegov savetnik Zoran Janjušević, odnosno njegov „Majron Sejls” uplatio iznos od čak 860.000 američkih dolara Jakovljevićevom „MSC grup”. Miroljub Jakovljević je ovu sumu podigao sa računa u „Cepter banci” istog dana.

Železnica Srbije tužila žrtvu prevare

Pre nekoliko dana, na adresu Jovana Nikolića, žrtve krađe identiteta, stigla je tužba koju je podnelo preduzeće „Železnice Srbije”. Nikolić se, kao „ovlašćeno lice Tranšped logistika”, tereti da nije plaćao zakup dve garaže i montažnog objekta na železničkoj stanici u Beogradu.

Šteta za koju se tereti Jovan Nikolić iznosi 668.000 dinara, koliko iznosi dug za zakup ovih objekata. Suđenje je zakazano za april ove godine.

Izvor: Politika